Novgorodci su 17. maja u toku noći zauzeli sve ulaze i kapije u Kremlju i nikome nijesu dozvoljavali da uđe ili izađe. U 4 sata ujutro u crkvi na Novgorodskom dvorištu dali su znak zvonom na uzbunu, na čiju zvonjavu su odgovorila sva zvona na crkvama u Moskvi. Moskovljani su jurnuli na Crveni trg, gdje su vidjeli Šujskog i druge boljare u gornjem dijelu pod naoružanjem. Boljari su dovikivali rulji da su Poljaci organizovali zavjeru protiv cara. Sirotinja i ta svjetina, koja je već bila negativno nastrojena prema Poljacima, upadali su u kuće i počeli su pokolj i pljačka.
U tom vremenu boljari su požurili u Kremlj i bez nekih posebnih napora provalili i upali u carski dvorac. (U toku noći Dimitrije je ostavljao samo nekoliko njemačkih gvardejaca). Basmanov je štitio Dimitrija u dvorcu i on je pokušao da se suprotstavi onim koji su upali, ali su ga oni odmah ubili. Vidjeći da nema šanse, Dimitrije je odlučio da zatraži pomoć od strelaca koji su bili izvan Kremlja. Iskočio je kroz prozor dvorca, ali je nezgodno pao na zemlju, povrijedio je grudni koš i slomio nogu i ostao tu da leži krajnje bespomoćno, dok ga zavjerenici nijesu našli i ubili. Marinu sa pratnjom uhapsili su u dvorcu.
Poslije toga Šujski je požurio da zaustavi dalje napade Moskovljana na Poljake, poslavši odred strelaca da obave taj posao. Mnišek i drugi poljski i litvanski magnati su bili uhapšeni. Boljari su, ne gubeći vrijeme, formirali novu Vladu. Niko više nije ništa pričao o pozivu Vladislava na presto. Rano ujutro 19. maja 1606. godine hitno je na Crvenom trgu sazvana skupština visokog plemstva i kneževskih namjesnika, a rukovodilac boljarske zavjere, knez Vasilije Ivanovič Šujski proglašen je za cara Rusije.
Krunisanje Vasilija Šujskog obavljeno je 1. juna 1606. godine u Uspenskoj crkvi u Kremlju uz poštovanje tradicionalnog obreda, ali bez posebne pompe. Novi car, koji je imao pedeset četiri godine, potomak stare grane suzdaljskih Rjurikoviča (više po položaju starješine, nego po liniji sa Ivanom Groznim), nije bio čovjek lijepe spoljašnosti. Bio je malog rasta, veoma gojazan, sa kratkovidim malim crvenim očima i velikim ustima, bio je nepovjerljiv, ali je uvijek bio spreman da čuje zlobne i kobne spletke. Bio je rođeni intrigant, on se nije stidio da slaže, ako je to bilo u njegovom interesu. Svojevremeno povodom smrti carevića Dimitrija, Šujski je tvrdio da je to bio nesrećan slučaj i da je on umro od moždanog udara. Kad se pojavio pretendent Dimitrije na presto, Šujski se kleo da je on pravi carević, koji je na čudan način spasen od smrti. Sada je on javno objavio da je taj Dimitrije bio samozvanac, a pravi carević je stvarno umro 1591. godine kao mučenik od ruke zločinaca.
Bez obzira na sve to, mnogi su cijenili Šujskog, uvažavajući njegovo porijeklo, obrazovanost i njegovo poštovanje starih običaja. On nije bio istaknuti državnik ili vojskovođa, ali nije bio lišen ni tih sposobnosti.
Boljarska aristokratija je dovela na vlast Šujskog i on je morao da sarađuje sa njom od početka svog carovanja. Prvi njegov korak je bio da potpiše odluku da neće osuđivati na smrtnu kaznu visoke plemiće i velike trgovce bez sudske rasprave u boljarskom sudu. Imovina optuženog nije podlijegala konfiskaciji, već se prenosila na udovicu i djecu. Šujski se takođe zakleo da neće reagovati na tajne pritužbe dok se ne potvrde temeljitom istragom i suočavanjem sa čovjekom protiv kojega on svjedoči. Međutim, Šujski se nije uvijek pridržavao svojih obaveza.
Prva akcija nove vlade je bila da uklonjene rukovodeće kadrove iz Moskve u periodu samozvanca rasporedi na državne položaje u udaljenim gradovima. Kneza Rubec-Masaljski je dobio titulu vojvode u Kareliji na sjeveru Rusije, Saltikov je postavljen u istom svojstvu u Ivangorodu, Beljski u Kazanju, Afanasije Vlasjev u Ufu i knez Grigorije Petrovič Šahovski u Putivlju. Mihail Fjodorovič Nagoj je ostao u Moskvi, ali su ga oslobodili obaveza konjušara. Neke Dimitrijeve pristalice, takvi kao što je Molčanov, pobjegle su u Litvaniju i počele da pronose glasine da boljari nijesu ubili Dimitrija već drugog čovjeka.
Preveo sa ruskog i priredio:
VOJIN PERUNIČIĆ
(Nastaviće se)